Školska lektira
Tekst: Selma Kavazović
Školska lektira – kako prevariti profesoricu?
U narednom tekstu pod čitanjem, mislim na čitanje knjiga. A bavit ću se problematikom – kako motivisati đaka da čita, kako ga naučiti čitanju, kako razgovarati o pročitanom, kako, kako?? Kako kada Bosanci slabo čitaju, slabo pitaju, mnogo filozofiraju…
Iiii, zapamtimo,ne varaju đaci profesorice i profesore, nego sebe.
Kada su jednog od naših najvećih pisaca Dževada Karahasana pitali – „čiji je pisac?“, odgovorio je – „onih koji ga najviše čitaju, a Bosanci ga ne čitaju“!!!
Nažalost, školska lektira je postala sve, samo ne ono što riječ lektira znači – lat. legere znači čitati, čitanje, ono što se čita, pročitano.
Dođemo na časove lektire. Đaci Bosanci nisu pročitali (nota bene!). Čast izuzecima. I onda umjesto razgovora, počne nadmudrivanje i odgovori poput onih- „Toga se baš ne sjećam, Ne sjećam se najbolje, Zaboravio sam ime, Pitate detalje“, a detalj je ime glavnog lika i kako je izgledao…i slično. Pravo inspirativno, motivirajuće, radno, kako nazvati?
Lektira je pripremljena tako što su prepisani „skraćeni sadržaji“ sa interneta ili se poslužilo „chatgpt-jem“, sve servirano, olakšano, a đak provježbao prepisivanje, nivo prvog razreda osnovne škole. I sad možete misliti, koliko se razvilo stavova, pa još kritičkih, koliko se umnih vještina izoštrilo, koliko logike izgradilo?!
Koliko se elokventnost popravila, a ovo su samo neke konstrukcije kojima se služe đaci, svi Bosanci: „Obrazovanjem se obrazujemo, obaviješću vas obavještavam, u pročitanom smo pročitali, stručnost stručnjakinje, ljudska ljudskost, ambijentalno mjesto, kružni obilazak, mobilno potraživanje, interesno posvećen, fotografske slike…“
Ipak, u Medicinskoj školi u Zenici se čita, na silu ili dobrovoljno, po zadatku, za znanje ili za ocjenu, za uspomenu ili iz zabave, dosade, nekako, bitan je kvalitet, ne kvantitet. A vidi se prema nijetu i ocjena, jer neki tečno izlažu, sjete se svega i analiza i sinteza je tu, dok drugi često zamuckuju, zapljuskuju, a stalno se pravdaju – „ davno čitali, sjećanje ih vara, komplikovana imena likova ili ih ima previše…“ Dovode se u nezgodnu situaciju, jer se pitamo da li da upomoć dovodimo logopede, pedagoge i psihologe kad je na sceni nerazgovjetno i nepovezano izlaganje, tolika amnezija i prenemaganje…
Diagnosis: nečitatitis, mrskotitis, ljenotitis, pametovatitis, filozofiratitis, šupljotitis, palamudititis…
Thrapeia: ČITANKA, čitam, čitaš, čita, čitamo, čitate, čitaju,čitah, pročitah, čitao sam, čitat ću, budem čitao, bih čitao, čitanje, iščitavanje, ščitavanje, očitavanje, očitovanje…
Tako su učenici uzeli terapiju, a ovog puta izdvajamo IV-2 i „razgovarali na Nilu“, a povodom lektire „Razgovori na Nilu“, autora Nedžiba Mahfuza. Ovo su rezultati, pa vi procijenite, vrijedi li čitati, vrijedi li tjerati neznanje i nečitanje iz školskih klupa i drugdje. Mali koraci za nas, a veliki za knjige, čitanje i učenje. Kako smo kroz ključne riječi, pomalo čudno, RAZGOVORI, NIL, NARGILA, HAŠIŠ, INTELEKTUALCI, APSURD…došli do smisla u besmislu.
