Povodom 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine: „Bosna i Hercegovina – Domovina moga srca“

Piše: Muris Ribo

Bosna i Hercegovina nije država novijeg doba, ona je država sa hiljadugodišnjom historijom. Pod imenom Bosna, historijski datira od prvog spomena „zemlje Bosne“,  949. godine u djelu „Deadministrando imperio“ (“Upravljanje carstvom”),  bizantskog cara Porfirogeneta. U doba seobe naroda na prostore današnje Bosne i Hercegovine naseliše se Goti, Tračani, Huni i Slaveni. Tračansko pleme Basanisa dalo je ime ovom geopolitičkom prostoru i rijeci u njegovom središtu – Bosna. Historijsko središte, dakle, iz kojeg je nikla bosanska država jeste “Porfirogenetov chorion Bosona ” (” zemlja Bosna” ), tj. područje oko rijeke Bosne i njezinih pritoka u gornjem toku rijeke, pa sve do Vranduka. Kasnije se bosanska država proširila do rijeka Save i Drine i do Jadranskog mora.

Dakle, zemlja pod imenom Bosna u kontinuitetu od tada egzistira 1065 godina. To nimalo nije beznačajna historijska činjenica, a pogotovo u ovom vremenu kada je sve više onih koji osporavaju njenu državnost i njeno hiljadugodišnje postojanje. Historijska nauka utvrdila je da je Bosna u kontinuitetu bila suverena država od početka XII stoljeća do 1463. godine, kada su joj Osmanlije oduzele državnost i suverenost. Od tada pa do Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (1943.), Bosna je imala prekinutu svoju državnost i  suverenost. Naime, upravo tog historijski vrlo značajnog 25. novembra 1943. godine održano je prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine), u Mrkonjić Gradu. Na spomenutom zasjedanju donesena je odluka o obnovi državnosti BiH, potvrđene su njene historijske granice, koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne, te je Bosna i Hercegovina definisana kao jedna od šest ravnopravnih republika u tadašnjoj Jugoslaviji.

 Nakon nekoliko dana spomenuta odluka ZAVNOBIH-a potvrđena je i ozvaničena na Prvom zasjedanju AVNOJ-a, odnosno Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, u Jajcu. Treba napomenuti da je BiH, nakon što je oslobođena 1945. godine, dobila zastavu i grb, koji su bili njeni prepoznatljivi i glavni simboli za vrijeme socijalizma, sve do 1992. godine i početka agresije na BiH.

Ono što je najvažnija činjenica i zaključak zasjedanja ZAVNOBiH-a, je upravo činjenica da je Bosna i Hercegovina, odlukom na ovom zasjedanju, definisana kao jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj će svi narodi imati ista prava. Treba dodati da je ovu odluku na zasjedanju ZAVNOBIH-a potvrdilo i izglasalo 247 vijećnika ZAVNOBIH-a, svih bosanskohercegovačkih naroda.

Bosna i Hercegovina, kao i sve druge države na ovim prostorima, koristeći se svojim suverenim pravom, po obnavljanju svoje državnosti na svojim narodnim skupštinama, odlučile su se udružiti u Demokratsku federativnu Jugoslaviju, zadržavajući svoje pravo na otcjepljenje iz te federacije radi stjecanja vlastitog međunarodno-pravnog priznanja na nezavisnost i suverenost. Ovo pravo su one i iskoristile u procesu disolucije federativne Jugoslavije. Međunarodno priznanje vlastite nezavisnosti i suverenosti Slovenija, Hrvatska i Makedonija stekle su 15. januara 1992. godine, Bosna i Hercegovina 6. aprila 1992. godine, a Crna Gora i Srbija 2006. godine.

Bosna i Hercegovina je prostor na kome stoljećima žive pripadnici različitih naroda, religija i kultura, ljudi drukčijih svjetonazora i uvjerenja. Ono što u nekim dijelovima svijeta izgleda nezamislivo, Bosna to stoljećima živi. Zato je Bosna oduvijek bila i bit će domovina svih onih koji je vole i doživljavaju kao svoju domovinu, domovina svih dobrih i dobronamjernih ljudi, koji ni sebi ni drugima ne žele zlo. Bosna ima dovoljno svojih patriota koji je vole kao svoju kolijevku, zemlju svoga porijekla, zemlju svojih predaka i svoje kulture i običaja. Patriotizam označava pozitivan odnos pojedinca prema svojoj domovini.To je, ustvari, osjećaj ponosa prema dostignućima i kulturi svoje domovine, želja da se očuva njen karakter i identitet, odnosno, identifikacija sa ostalim pripadnicima te zajednice što se Domovina zove.

Bosna, srcolika zemlja na brdovitom Balkanu, uvijek je bila meta velikih sila, ali nijedna je nikada nije uspjela slomiti. Ostala je svoja, prkosna i ponosna, i vječna inspiracija, i svi se dive njenim prirodnim ljepotama, bogatoj historiji, njenoj neukrotivosti i nesalomljivom duhu njenog naroda. Dana 25. novembra, na Dan državnosti Bosne i Hercegovine, bosanska srca kucaju jače i ponosnije, iz ljubavi i patriotizma prema svojoj voljenoj domovini.

„Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet naslijeđa, historije, cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg, dalekog, koje je postalo moje“ – govorio je Meša Selimović o domovini.

Svim Bosancima i Hercegovcima, svim patriotama i domoljubima, neka je sretan 25. novembar, Dan državnosti naše nam domovine Bosne i Hercegovine!